26.04.

Od onog nista sto sam obicno dobijala u zamjenu, pravila sam kolaz za nezaborav, djecije se radujuci komadicima zamisljenih boja naslucenih rijecima . Jednog zaboravljenog ponedjeljka su sve ribe plutale po povrsini gledajuci me me mrtvim pogledom i ocima punim mulja, a ja sam nadrastala sebe zatrovana bescutnoscu . Roneci sam se celicila ispitujuci koliko…

Nastavi čitanje →

18.03.

Opet sam letjela bez krila. Zeleni ispuhani balon me nosio preko neposijanih,smijesno saljivih livada i suma, zacaranih mracnim muzikama. Smijala sam se glasno zatvarajuci oci i zamisljajuci kako sam se razdijelila na bilijun sitnih komadica smijeha. Smijala sam se patnickim i andjeoskim duhovima sto su me trovali svojim bijednim i bljedunjavim, isposnickim naletima maste. Obmana…

Nastavi čitanje →

24.02.

Sve je subjektivno, rekoh samoj sebi,polupospano izranjajuci iz tople postelje. Recenica bez pecata i smisla. Vani me docekao jos jedan decimetar snijega okupan suncem. Kroz prljave prozore automobila posmatram ljude na usputnim autobusnim stanicama, kako nestrpljivo i smrznuto cekaju. Uzivala sam da im se zavlacim u misli pogadjajuci  sta ih muci. Bila je to teska igra bez kraja…

Nastavi čitanje →

19.02.

Nekad se naslonim na samu sebe, dotaknem vrhove na jagodicama  prstiju  i prevrcem razbacane misli..pitaju me cesto odakle sam.. Bosna kazem, bas tamo gdje snijeg se brzo topi i kise znaju biti duge i dosadne. Proplanci disu ritmicno i nemarno. Tamo gdje ljeti asfalt mirise na prasinu, a u dvoristima i pod sirokim krosnjama, svitanja najavljuju pijetlovi i poneka…

Nastavi čitanje →